Zaraze i otrovanja

Legionarska bolest

Objavljeno 24.07.2012.

Ljeto je godišnje doba kada vladaju povoljni uvjeti za pojavu legioneloza, a najviše pažnje treba posvetiti legionarskoj bolesti – opasnoj atipičnoj upali pluća do koje dovodi štapićasta bakterija Legionella pneumophila.
Legionarska bolest

Stanovnik vodenih sustava

Glavni izvor zaraze predstavljaju sustavi za zagrijavanje vode, posebno oni dotrajali zbog nemogućnosti postizanja odgovarajuće temperature.

U srpnju 1976. godine američki veterani iz drugog svjetskog rata (tzv. legionari) prisustvovali su konferenciji Američke legije u luksuznom hotelu Bellevue-Stratford u Philadelphiji, koji je uskoro postao središte epidemije dotad nepoznate bolesti. U kratkom vremenu je od upale pluća obolio 221 sudionik konferencije (9% od ukupnog broja prisutnih), a preminule su 34 osobe (što je predstavljalo smrtnost od čak 15%). Krivac za tragediju bio je klimatizacijski sustav hotela, a već iduće godine izoliran je uzročnik koji je, prema ovom događaju, nazvan Legionella pneumophila. Od tog incidenta do danas zabilježeno je desetak većih epidemija u svijetu uz veliku stopu smrtnosti (od 5 do 30%).

No premda epidemije legionarske bolesti privlače veliku količinu medijske pažnje, svakako treba naglasiti kako se ova bolest uglavnom javlja u obliku pojedinačnih, izoliranih slučajeva. Legionella pneumophila je gram-negativna štapićasta bakterija rasprostranjena posvuda, a osobito lako se održava i razmnožava u vodi i vlažnom tlu. Iako se legionele mogu pronaći u vodenim ekosustavima (kao što su jezera, rijeke i termalni izvori), u velikom broju su prisutne u različitim vodoopskrbnim sustavima poput tornjeva, vodovoda, fontana, vodoskoka, uređaja za hlađenje, zagrijavanje i isparavanje vode te ovlaživanje zraka. Kada uvjeti u tim objektima ili sustavima postanu povoljni za legionele, mogu se razmnožiti u dovoljnoj količini da vodeni aerosol postane infektivan po čovjeka. S obzirom da tome posebno pogoduje stajanje vode i temperatura između 20 i 50 ºC, glavni izvor zaraze predstavljaju sustavi za zagrijavanje vode, napose oni dotrajali zbog nemogućnosti postizanja odgovarajuće temperature.

Epidemiološke karakteristike

U Hrvatskoj se legionarska bolest pojavljuje sporadično u ljeto i ranu jesen, premda je zabilježeno i nekoliko manjih epidemija.

U početku se bolest povezivala samo s epidemijama putnika, gostiju hotela ili pansiona, zaposlenika u velikim poslovnim zgradama te pacijenata u bolnicama; danas se zna da su sporadični slučajevi legionarske bolesti znatno brojniji, ali ih se i teže otkrije. Potonji predstavljaju posebnu opasnost jer mogu nastati bez izlaganja vodenom aerosolu u navedenim objektima, već do infekcije dolazi u vlastitom domu, na radnom mjestu ili preko vode za piće. Uzročnik se prenosi udisanjem kontaminiranog aerosola koji se stvara prilikom tuširanja i pranja na slavinama, u rashladnim tornjevima i ovlaživačima zraka te iznad bazena s pjenom, a moguć je i prijenos mikroaspiracijom te uslijed raznih medicinskih zahvata u bolnicama.

Oboljeti mogu zdrave osobe svih dobnih skupina. U rizične čimbenike ubraja se starija životna dob, oslabljen imunitet, prisutne kronične bolesti, pušenje i alkoholizam, kao i muški spol. Legionele su odgovorne za 2 do 15% upala pluća u općoj populaciji, a u Hrvatskoj se redovito pojavljuje u sporadičnom obliku, premda je zabilježeno i nekoliko manjih epidemija. Većina se infekcija najčešće javlja u ljeto i ranu jesen, tj. u kolovozu i rujnu, čemu pridonose povoljnije okolnosti za razmnožavanje i prijenos legionela te učestalija izloženost vodenom aerosolu (primjerice, preko klima uređaja ili jacuzzija).

Jedna bakterija – dvije bolesti

Ova legioneloza javlja se u dva različita klinička oblika. Lakši oblik naziva se pontijačka groznica koja se prezentira kao blaža respiratorna bolest nalik gripi, bez upale pluća. Obično dolazi do pojave povišene tjelesne temperature, bolova u mišićima, glavobolje te vrlo blagih simptoma od strane dišnog sustava. Inkubacija traje od 5 do 43 sata, a sama bolest oko tjedan dana, nakon čega se povlači sama od sebe bez potrebe za terapijom.

Teži oblik jest već spomenuta legionarska bolest s pneumonijom. Nakon inkubacije u trajanju od 2 do 10 dana dolazi do iznenadnog nastupa suhog kašlja, bolova u prsnom košu te visoke temperature (preko 40 C) s tresavicom. Često se javljaju i neurološki simptomi (poput glavobolje, letargije, encefalopatije te promjena u mentalnom statusu), kao i simptomi od strane probavnog sustava (vodenasti proljev, mučnina, povraćanje i grčevi u trbuhu). Prisutni mogu biti i blagi bolovi u mišićima.

Dijagnostika i liječenje

Za razliku od pontijačke groznice, većina slučajeva legionarske bolesti zahtjeva hospitalizaciju i što hitniju primjenu parenteralne antibiotske terapije.

Definitivna metoda postavljanja dijagnoze jest izolacija uzročnika u uzorcima iz respiratornog trakta (dakle iskašljaju, bronhoalveolarnom lavatu ili pleuralnoj tekućini). Dijagnostiku otežava činjenica da Legionella ne raste na standardnim mikrobiološkim podlogama, a ponekad traži i dulje vrijeme inkubacije u laboratoriju. Stoga se danas češće koriste brže metode dijagnostike poput testova direktne fluorescencijelančane reakcije polimeraze (PCR). U kliničkoj praksi praktična je metoda određivanja antigena vrste Legionella pneumophila u urinu, premda takav nalaz može ostati pozitivan tjednima ili mjesecima nakon bolesti, stoga ne mora nužno ukazivati da se radi o akutnoj infekciji. Biokemijski parametri krvi nalikuju drugim upalama pluća, a karakteristično je da se nešto češće javlja smanjena razina natrija u krvi u usporedi s pneumonijama uzrokovanim drugim patogenima.

Za razliku od pontijačke groznice koja se povlači sama od sebe, većina slučajeva legionarske bolesti zahtjeva hospitalizaciju i što hitniju primjenu parenteralne antibiotske terapije. Premda se kao lijek izbora dugo vremena propisivao eritromicin, zabilježeni su neuspjesi u liječenju, loša podnošljivost te pojava rezistentnih sojeva bakterije. Među antibiotike s dobrim učinkom na legionelu spadaju doksiciklin, rifampicin, tigeciklin i azitromicin, a u težim slučajevima se u terapiju uključuju i antibiotici iz skupine fluorokinolona.

Kako spriječiti infekciju

S obzirom da ne postoji specifična profilaksa bolesti, u prevenciji je ključno konstantno nadzirati izvore te izbjegavati infekciju. Kontrola epidemije postiže se kombiniranim postupcima uklanjanja tehničkih nedostataka, grijanjem vode u kontaminiranim sustavima na 55 - 75 ºC, hiperklorinacijom te povremenim ispiranjem neredovito korištenih slavina. U novije vrijeme u uporabi se nalaze višekomponentna dezinfekcijska sredstva na bazi vodikovog peroksida ili srebro-bakar ionizacija. U slučaju izbijanja epidemije potrebno je detaljno istražiti izvor, rezervoar, putove širenja te rizične čimbenike, a uzorke vode s različitih sumnjivih mjesta svakako valja mikrobiološki obraditi. Kako se bolest ne prenosi od čovjeka do čovjeka, nema potrebe za izolacijom bolesnika.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje
(37)
4.3 od 5

Priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi
Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.

vezani članci

Prehrana po bolestima


Saznajte više o prikladnoj prehrani, namirnicama i njihovom utjecaju na: Pravilnim izborom namirnica možete znatno unaprijediti svoje zdravlje.

KALENDAR ovulacije

Izračunaj plodne dane

BMI za djecu

Izračunajte BMI za djevojčicu ili dječaka. BMI za djecu Djevojčice i dječaci imaju različite vrijednosti BMI-a tijekom odrastanja. Važno je koristi kalkulator primjeren za dob.

Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo.
here best-cooler.reviews

best-cooler.reviews

манометр